Vlatko Vuković

Vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača gospodar gornjeg Podrinja, Dabra i Huma. Saveznik srpskog kneza Lazara u boju na Kosovu Polju. Nakon smrti oca vojvode srpskog Vuka Kosače 1359. godine, preuzima vojvodstvo Kosača na prostoru oko reke Drine. Nosio je titulu vojvode srpskog. 1392. godine počinje proces osamostaljivanja Kneževine Hercegovine.

Godina rođenja: nepoznato

Mesto rođenja: selo Kosače

Ime oca: vojvoda srpski Vuk Kosača

Ime majke: nepoznato

Potomci: nije bilo muških potomaka

Supruga: Ljubica

Religijska pripadnost: pravoslavni hrišćanin

Godina smrti: 1393. godina

1359. godine nakon smrti oca vojvode srpskog Vuka Kosače, vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača preuzima vojvodsto i postaje vladar teritorije roda Kosače. Imao je mlađeg brata (vojvodu srpskog Hranu Vukovića Kosaču).

Religijska pripadanost vojvode srpskog Vlatko Vukovića Kosače je bez sumnje bila pravoslavna hrišćanska vera. To nam ukazuju istorijska dokumenta kao i upražnjavanje pravoslavnih hrišćanskih religijskih običaja pre bitaka. Pred boj na Kosovu Polju, vojska kao i sam vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača, su se pričestili u crkvi Svetog Arhangela Mihaila u Mekoj Grudi koja pripada Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi. To nam jasno ukazuje da je vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača bio vernik Srpske Pravoslavne Crkve i da je kao takav sahranjen po običajima pravoslavne hrišćanske religije. Ceo rod Kosače je pratio tekovine Svetog Save. To je rezultiralo da je i titula Herceg od Svetog Save nosio i sam Stefan Vukčić Kosača.

Početne teritorije koje je preuzeo vojvoda srpski Valtko Vuković Kosača od svog oca vojvode srpskog Vuka Kosače su se prostirle u području mesta Rudine i do poseda oko reke Drine u blizini mesta Ustikolina. Kao mlad, vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača je dosta učio od svog iskusnog oca ratnika i vojvode srpskog Vuka Kosače. Sam početak preuzimanja vojvodstva obavijen je velom tajni jer ne postoje dokumenta koja to prate. Zna se da vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača kao mlad, dokazao se u borbi i to mu je pružalo mogućnost uspinjanja na društvenoj lestvici kraljevine Bosne. Udarna snaga kralja Tvrtka I je bio sam vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača. U periodu proširenja bosanske države na primorska mesta, ratove je vodio sam vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača. U tom period kralj Tvrtko I je imao tri vlastelske porodice na južnim teritorijama. Kosače, Sankoviće i Pavloviće. Kosače su prednjačile po svojoj snazi zato su i mogle sebi da priušte najveće proširenje teritorija i poseda. U samom početku vladavine vojvode srpskog Vlatka Vukovića Kosače njegovi posedi su bili mali i razuđeni. Pošto je bio najsnažniji i osvajao teritorije u ime krune Tvrtka I a za svoj račun, tako ih je i uzimao pod svoju kontrolu. Taj proces osvajanja i preuzimanja je trajao od 1373. godine do 1377. godine. Proširenja su išla kako na istok, tako na jug i zapad. Istočne granice su proširene u Drinskom prostoru sve do Polimlja i Mileševe, Južne granice su proširene na račun Balšića kojima su uzeti posedi Travunije. Širenje teritorija oko reke Drine do mesta Brodar pa čak i zauzeće tvrđave Đurđevac. Istočna osvajanja i proširenja su se odigrala u Polimlju (Mileševa) sve do reke Lim. Južno širenje se odigralo na prostoru Zete do grada Novog i do župe Dračevica. Male teritorije su dobili Sankovići i to oko Konavli kao i Pavlovići oko Trebinja. Tu su oni učvrstili vlast. Vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača se nije širio na račun svojih savezika Sankovića i Pavlovića ali je većinu osvojenih novih teritorija prisvojio sebi. Tvrtko I mu se nije mogao suprostaviti nego ga je više želeo za saveznika. Sa protokom vremena vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača postaje sve snažniji i nezavisniji. Poštovao je male posede svojih saveznika Pavlovića koji su su se nalazili u Ustikolini. Ne ometajući ih u naplaćivanju carina i trgovine koja se tu nalazila. Sa protokom vremena kao najsnažniji vojvoda je bio zadužen za čuvanje spoljnih granica i omota tadašnje kraljevine. Zbog nesposobnosti Pavlovića da zavedu red u području Konavli, vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača prisvaja i Konavle u svoje teritorije koje će posle ostaviti u nasleđe sinovcu vojvodi srpskom Sandalju Hraniću Kosači. Razlog oduzimanja teritorija Konavli je bio taj, Pavlovići su pokušali da prodaju Konavle Dubrovačkoj republici mimo znanja Kosača i Sankovića 1391. godine. Zbog te odluke vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača je zauzeo Konavle. Mali deo Konavli je ipak ostao Pavlovićima. Zbog te podele u budućnosti će doći do sukoba roda Kosače i porodice Pavlovića.

Sedište roda Kosače je bilo u selu Kosača blizu mesta Ustikolina

Vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača se prvi put pominje u istorijskim dokumentima u aprilu 1378. godine u povelji kralja bosanskog Tvrtka I i to u pregovorima sa Dubrovačkom republikom. U pitanju je bila proizvodnja i trgovina solju koja se odvijala u Novom (Herceg Novom). Tvrtko I je veoma cenio vojvodu srpskog Vlataka Vukovića Kosaču i sve pregovore koje je vodio, prvi čovek od poverenje mu je bio Vlatko. Pregovori su nastavljeni tokom cele godine jer su bili teški. Razlog njihove težine je bio rat u između Mletačke republike i Đenove u koje je Dubrovnik ne svojom voljom uvučen. Morali su da veoma vode računa o izvozu hrane zbog rata i nevoljno su pristali na trogovačke dozvole. Vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača je uspeo da dobije dozvole u jesen 1378. godine.

U toj povelji se pominje i trgovina uljem. 1378. godine u jesen (17.09.1378 i 29.10.1378.) vojvoda dobija dozvolu za trgovinu od Dubrovačke republike.

Pominje se takođe u povelji Tvrtka I iz 12.03.1380. godine, dobijanje titule Hrvoja Vukčića od svog oca. Tu se vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača pominje kao svedok među vlastelom. To govori o njegovoj pozicji u tadašnjoj kraljevini. Među svedocima se pominje i njegov brat vojvoda srpski Hrana Vuković Kosača (otac vojvode srpskog Sandalja Hranića Kosače).

Po tome može se zaključiti da je Vlatko bio veoma cenjen od strane kralja Tvrtka I.

Tvrtko I je napisao povelju iz 03.12.1382. godine, kada je ukinuo trg za prodaju soli u Novom. Među tri svedoka se pominje i vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača. Dubrovčani su veoma cenili vojvodu srpskog Vlatka Vukovića Kosaču i da bi mu ukazali čast, oni su 03.08.1381. godine, za njegovu ženu poslali lađu da je sačeka i doveze u Dubrovnik. 29.11.1381. godine su doneli odluku da mu poklone vredne darove. U pitanju su bili 20 lakata najfinije svile.

Nakon smrti Ugraskog kralja Lajoša Velikog 11.09.1382. godine nastali su nemiri u samoj Ugarskoj jer nije bilo direktnih muških naslednika. Pretpostavljalo se da će doći do nemira u ugarskom kraljevstvu. Pošto je Dubrovnik (koji je bio pod vlašću Ugara), bio zanimljiv za Bosnu, poslat je pregovarač vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača. On je otišao da osmotri situaciju i razvoj događaja da bi kraljevstvo bilo spremno za eventualno preuzimanje Dubrovnika.

1386. godine turska vojska je napala Rudine i tu je vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača izvojevao prvu pobedu nad turskim osvajačima i zaustavio pljačke i uništavanja svojih teritorija u Rudinama i okolini. U odbrani teritorija Rudina imao je veliku pomoć svog mlađeg brata vojvode sprskog Hrane Vukovića Kosače.

1387. godine je vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača učestvovao u pregovorima sa Dubrovnikom gde je on potpao pod vlast Tvrtka I. Jedini uslov je bio da ukoliko bude rata između Kraljevine Bosne i Ugarske, Dubrovčani će biti neutralni.

U pregovorima sa protovestijarom Tripom Bućom 1388. godine vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača je učestvovao, pokušavajući da dalmatinske gradove privoli na predaju i da budu pod vlašću Tvrtka I. Oni su odbili što je veoma razljutilo kralja Tvrtka I i vojvodu srpskog Vlatka Vukovića Kosaču. Nakon toga počeo je rat koji je naneo velike štete dalmatinskim gradovima.

Oni su dali velike poklone vojvodi Vlatku Vukoviću (50 libara srebra). da bi ga umilostili i promenili u odluci da ih napadne.

1388. godine vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača se veoma proslavio kada je turska vojska pokušala sa 18000 vojnika da zauzme Hum i južne delove Dalamacije. Vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača je predvodio vojsku od 7000 vojnika. Tursku vojsku je predvodio Lala Šahim. Bitka se odigrala 27.08.1388. godine kod Bileće. Vlatkova vojska je izvojevala pobedu i do nogu je potukla tursku vojsku. Mali broj turskih vojnika se spasao. Taj poraz turska vojska je dobro zapamtila i dugo nakon toga nije pokušavala da zauzme Hercegovinu. Nakon te veličanstvene pobede vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača je dobio veliku autonomiju od Tvrtka I.

To je bio siguran put ka nezavisnoti i formiranju Kneževine Hercegovine

Na samom početku 1389. godine vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača je krenuo da zauzima dlamatinske gradove i da ih stavlja pod svoju kontrolu. Nudio im je mirovna rešenje da bi izbegli razaranja. Sve je išlo po planu ali je tada turska vojska krenula u osvajanje Kosova i vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača je krenuo u pomoć svom savezniku srpskom knezu Lazaru.

28.06.1389. godine vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača sa svojih 7000 vojnika kreće u pomoć knezu Lazaru u boj na Kosovu Polju. Zbog opasnosti od turskih osvajanja i nadolazećih pretnji, vojvoda kreće u pomoć da zaustavi prodiranje turske vojske. Vlatkova vojska je činila desno krilo srpske vojske i bila je pod direktnim udarom Bajazita I vrlo nezgodnog protivnika. Nakon što su oba vladara izgubila živote na Kosovu Polju, obe vojske su se povukle i praktično je bilo nerešen rezultat. Dokaz tome je da turska vojska nije nastavila dalje prodiranje u Srbiju punih 70 godina a u Kneževinu Hercegovinu punih 77. godina. Zautavljeno je prodiranje turske vojske, a Vlatko se vratio u Hercegovinu i izvestio Tvrtka I, Trogirane i Firencu o pobedi koji dalje prosleđuju glas papi o pobedi hrišćanske vojske. Tadašnji papa naređuje da sve crkve širom Evrope oglase zvonjavom zvona pobedu hrišćanske vojske na Kosovu. Katedrala Notr Dam je 29.06.1389. zvonjavom zvona oglasila pobedu hrišćanske vojske na Kosovu Polju.

Vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača postaje značajna istorijska ličnost Evrope.

Ugarska država se konsolidovala i nastavila napade na Hercegovinu. Odigralo se nekoliko bitaka ali je Vlatkova vojska uspela da zaustavi prodiranje Ugarske vojske.

1390. godine je vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača je prislio dalmatinske gradove na pregovore ali nije uspeo da ih osvoji (Split, Trogir, Šibenik te ostrva Hvar, Brač i Korčulu). Ipak proširio je svoje teritorije na Travuniju, Hum i Konavle.

Smrt kralja Tvrtka I 17.03.1391. godine je označio početak osamostaljivanja zemlje pod vlašću roda Kosače. Vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača je napao 02.01.1392. godine braću Sanković i osvojio teritorije koje će nakon njega utvrditi sinovac vojvoda Sandalj Hranić. Zbog zadobijenih rana u prethodnim ratovima, vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača se razboleo. U proces lečenja se uključio poznati dubrovački lekar Albert. U tom periodu vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača definiše prostor Kneževine Hercegovine. Kneževina tada još nema posebno ime jer tek sa hercegom od Svetog Save Stefanom Vukčićem Kosačom i knezom srpskim Ivanom Vukoviće Kosačom taj prostor dobilo ime Kneževina Hercegovina. Vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača je u tom periodu jako bolestan i umoran od silnih ratova. Njegov izbor za naslednika je pao na njegovog sinovca vojvodu srpskog Sandalja Hranića Kosaču (najstarijeg sina svog brata vojvode srpskog Hrane Vukoviće Kosače). Pošto vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača nije imao muških potomaka i titulu je mogao da nasledi jedino muški član roda Kosače, to je bio sinovac vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača. Kod roda Kosače posebno mesto zauzima veza stric-sinovac. Vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača je pripremao svog sinovca vojvodu srpskog Sandalja Hranića Kosaču da preuzme tron. Učio ga je državničkim poslovima i pregovaračkim sposobnostima. To će se pokazati korisnim, pa će se istorijski pokazati da je vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača bio dobar učenik. On se pominje kao svedok u dokumentima kralja Dabiše iz 15.04.1392. godine (iako je još uvek živ vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača). Sam vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača je rođen 1370. godine i mogao je da prati rad svog strica i veštinu upravljanja, pregovaranja i ratovanja. Vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača se pominje u avgustu 1392. godine i to u vezi deponovanje imovine kod Maruše. Smatra se da je smrt velikog vojvode srpskog Vlatka Vukovića Kosače, nastupila početkom januara ili februara 1393. godine. Podizanje depozita vojvode srpskog Vlatka Vukovića Kosače se odigralo u martu 1393. godine što indicira da u tom periodu više nije živ vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača.

Vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača je sahranjen 1393. godine hramu-grobnici, crkva Svetog Đorđa – Đurđevica selo Prijeđel (Foča) pored magistralnog puta Foča – Tjenitište.

Njega nasleđuje na tronu veliki vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača 1393. godine.

DOKUMENTACIJA: