Ivan Vuković

Knez srpski Ivan Vuković Kosača. Gospodar gornjeg Podrinja i cele Hercegovine. Srpski vitez i branitelj Kneževine Hercegovine. Pripadnik plemenitog srpskog roda Kosače. Otac kneza srpskog Adama Vukovića Kosače.

.

Godina rođenja: 1403. godina

Mesto rođenja: Foča

Ime oca: knez srpski Vuk Hranić Kosača

Ime majke: Nepoznato

Supruga: Nepoznato

Potomstvo: knez srpski Adam Vuković Kosača

Religijska pripadnost: pravoslavni hrišćanin

Godina smrti: 1473. godina

Knez srpski Ivan Vuković Kosača (moj direktni predak) je rođen 1403. godine u Foči kao prvi sin kneza srpskog Vuka Hranića Kosače. Ime majke je nepoznatno. Pretpostavlja se da prvi brak kneza srpskog Vuka Hranića Kosače nije valjano sklopljen u crkvi i po pravilima Srpske Pravoslavne Crkve. To je rezultiralo da pravo na tron roda Kosače, knezu srpskom Ivanu Vukoviću Kosači bude uskraćeno. Mladi knez je rođen u plemenitom rodu Kosače kao najstariji u generaciji. Po starini je bio prvi za nasledstvo trona. Njegov otac je bio najmlađi i zbog toga najslabije kotiran u hijerarhiji roda Kosače. Bio je zadužen za vođenje računa o severnim teritorijama i dolini reke Drine vezano za Fočanski kraj. Mladi knez srpski Ivan Vuković Kosača je rastao uz svog oca kneza srpskog Vuka Hranića Kosaču, od koga je učio veštine ratovanja i vladanja. Kada mu se rodio mlađi brat, knez srpski Sladoje Vuković Kosača 1405. godine, njihova majka je umrla na porođaju i otac se zbog toga vrlo brzo oženio drugom ženom Jelenom Vukčić.

Religijska pripadnost kneza srpskog Ivana Vukovića Kosače je nedvosmisleno bila pravoslavna hrišćanska vera. U taj prilog idu činjenice da je za svog života knez srpski Ivan Vuković Kosača, pomagao svom bratu od strica hercegu od Svetog Save Stefanu Vukčiću Kosači u podizanju mnogih spomenika, hramova kao i mnogih ktitorskih dela. Knez srpski Ivan Vuković Kosača je poznat po tome što je naručio da se oslika najpoznatija ikona u Hercegovini, Bogorodica sa Isusom. Ikona je izrađena u Mainama kod Budve od poznatog slikara Tudora Vukovića. Ikona je remek delo i bila je kulturno blago Hercegovine do 1992. godine kada je u toku građanskog rata u Bosni i Hercegovini ukradena i od tada joj se gubi svaki trag.

Ikona je oslikana na pozadini koja je izrađena od dve lipove daske koju su spojene sa dve letvice kušaka. Dimenzije ikone su 55x69x3.5 cm. Ram same ikone je označen bojom tako da ikona nema izdignutih ivica što je čini posebnom. Ikonopisac je oslikao Bogorodicu koja drži Isusa Hrista. Isus jednom rukom blagosilja a drugom rukom drži svitak. Desna ruka je oslikana u duhu istočne Vizantijske ikonografije. Isus je na ikoni obučen u marifon sa zlatnim porubom i zvezdicama, Hiton i himation Hrista konvencionalne signature i stavovi figura sasvim su u znaku pravoslavne ikonografije Bogorodice Odigitrije. Na ikoni se prepozanju i uticaji ruske ikonografije.

1419. godine knez srpski Ivan Vuković Kosača se prvi put pominje kao svedok povelje. S obzitor da se u to vreme punoletstvo računalo sa 14 godina, knez je tada bio bez sumnje punoletan. Bio je stariji od svog brata od strica hercega od Svetog Save Stefana Vukčića Kosače. U vreme pisanja povelje je imao 16 godina. Povelja je bila sačinjena od vojvode srpskog Sandalja Hranića Kosače i bila je upućena Dubrovniku vezano za prodaju dela Konavli koje su pripadale Kosačama. U toj povelji se pominje knez srpski Ivan Vuković Kosača, koji se zaklinje kao knez, da će poštovati odluku svog strica o prodaju Konavli i predaju prava Dubrovniku na korišćenje.

U povelji se navodi knez srpski Ivan Vuković Kosača sa ostalom vlastelom. Povelju potvrđuje vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača, knez srpski Vukac Hranić Kosača, i knez srpski Vuk Hranić Kosača. Oni potvrđuju povelju sa svojim visećim pečatima i potpisima. Povelja je sačinjena 24. aprila 1419. godine u Soko gradu na Šćepan Polju.

1420. godine knez se pominje u mletačkim dokumentima i to kao knez i sinovac vojvode srpskog Sandalja Hranića Kosače. Iste godine 30.05.1420. godine se takođe pominje u istom odnosu, kao deo vlastele koja potvrđuje valjanost dokumenta oko prodaje Konavli Pavlovića dela Dubrovniku. Knez srpski Ivan Vuković Kosača se navodi kao svedok povelje i zaklinje se na valjanost prodaje. U tom periodu još nije imao svoj pečat jer je njegov otac knez srpski Vuk Hranić Kosača, još bio živ i nije imao pravo na pečat Vukovića. Sve do smrti svog oca kneza srpskog Vuka Hranića Kosače, mladi knez je bio prvi izbor za preuzimanje trona roda Kosača. Tako se i kotirao u hijerarhiji roda Kosače. Dokaz tome je da je knez srpski Ivan Vuković Kosača titulu kneza imao već 1419. godine a herceg od Svetog Save Stefan Vukčić Kosača tu titulu dobio tek 1429. godine. Iza procesa opstrukcije preuzimanja trona od strane kneza srpskog Ivana Vukovića Kosače, stajao je Stefanov otac knez srpski Vukac Hranić Kosača koji je radio u korist svog sina i preuzimanju trona od njegove strane što je na kraju i uspeo. To se naručito inteziviralo nakon smrti kneza srpskog Vuka Hranića Kosače. Tada je knez srpski Vukac Hranić Kosača preoteo posede svog brata i iskazao svu svoju bahatost. Nije nebitna činjenica da je pokušao da istisne i samog vojvodu srpskog Sandalja Hranića Kosaču sa trona još za njegovog života. Dokaz tome leži u pismima koje je slao Dubrovniku i gde je tražio podršu od Dubrovnika za smenu. Tražio je jasnu podršku za smenu vojvode srpskog Sandalja Hraniča Kosače sa trona roda Kosača i svrstavanje Dubrovnika na njegovu stranu što su oni naravno odbili.

1424. godine knezu srpskom Ivanu Vukoviću Kosači umire otac i on nakon toga preuzima vodstvo Kuće Vuković Kosače. On se tada smatra vodećim knezom u kući Vuković. Preuzeo je teritorije oko Foče kao i grad Foču. Današnje Donje polje u samom gradu Foči, koje nakon dolaska turskih osvajača, dobija i ime Ivanova Mahala po samom knezu srpskom Ivanu Vukoviću Kosači. Postoje istorijski dokumenti tadašnjih turskih osvajača i popis iz 16 veka koji to potvrđuje. Od oca je nasledio i grad Ustikolinu sa Cvilin poljem koje se u narodu zvalo Vukovo polje po njegovom ocu knezu srpskom Vuku Hraniću Kosači. Pošto je figurirao za naslednika trona, knez srpski Ivan Vuković Kosača, je učen veštini vladanja i ratovanja. Ipak nakon smrti oca dolazi težak period za njegov status u hijerarhiji roda Kosače. Biva potpuno skrajnut iz kombinacija za preuzimanje trona. Zahvaljujući svom stricu, njegove pozicije postaju teške i on će ceo svoj život provesti u pokušaju da ispravi nepravdu i preuzme tron roda Kosače. Sa ove vremenske distance može se reći da njegov neuspeo pokušaj preuzimanja trona bio veliki gubitak i za sam rod Kosače jer će pod vodstvo hercega od Svetog Save Stefana Vukčića Kosače, rod se sam urušiti zbog međusobnih borbi. Bahatost samog hercega ogleda se i u samom sukobu sa rođenim sinom što nam pokazuje pogrešan put kojim je išao herceg i cela njegova porodica i ta grana roda Kosače.

15.07.1429. godine vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača polaže novi depozit u Dubrovačke riznice blaga i knez srpski Ivan Vuković Kosača se navodi kao jedan od naslednika tog depozita i lider jedne od četri kuće Kosača. Do tada su postojale tri kuće Kosača ali ga je svojom spletkaroškom sposobnošću stric knez srpski Vukac Hranić Kosača potisnuo iz opcije za preuzimanje trona roda Kosača i prebacio u širi krug (četri kuće roda Kosače) gde mu nije bilo mesto s obzirom da je imao direktnu krvnu vezu za razliku od ostalih kuća Kosača. Depozit koji je tada položen iznosio je 16562 dukata i 322 pliče srebra. 10. Novembra 1429. godine dodatno je deponovano novih 3000 dukata.

Februara 1431. godine u depozitu koji je položio vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača koji je iznosio 6758 dukata, 131 litara srebra i 4266 perpera navodi se knez srpski Ivan Vuković Kosača. U tom depozitu se ogleda još lošija pozicija u hijerarhiji roda Kosače. Knez srpski Ivan Vuković Kosača se u testamentu pominje i to da vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača ostavlja jednu polovinu svog depozita knezu srpskom Vukcu Hraniću Kosači i njegovim muškim potomcima a drugu polovinu depozita ostalim kućama Kosača.

Februara 1433. godine u poslednjem depozitu vojvode srpskog Sandalja Hranića Kosače koji je bio nakon smrti kneza srpskog Vukca Hranića Kosače, stvari su krenule još lošije po kneza srpskog Ivana Vukovića Kosaču. U tom depozitu sav zalog se ostavlja hercegu do Svetog Save Stefanu Vukčiću Kosači a samo u slučaju smrti njega i njegovih muških naslednika, onda ostale kuće Kosača dobijaju depozit. Tu je knez srpski Ivan Vuković Kosača pomenut kao uslovni naslednik. Shvativši da je izigran, rodilo mu se veliko nezadovoljstvo što će rezultirati samovolju i razbojničko ponašanje njegovih ljudi u Fočanskom kraju. To divljanje i samovolju nije mogao da zaustavi ni sam vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača. Deblji kraj su izvlačili dubrovački trgovci koji su taj teror i pljačke trpeli. Česte žalbe Dubrovnika samom vojvodi nam to govore. Nakon smrti oca, knez srpski Ivan Vuković Kosača je nasledio vojsku svog oca na severu. Njihova imena su nam poznata iz opisa njegovog oca kneza srpskog Vuka Hranića Kosače.

Radoslav Nemio, Vukota Obradović, Pribinja Mirušić, Milat Milčinović, Radoslav Drugalinović, Božidar Drugalinović, Radovac Milatović, Stojko Ratković i Dobrilo Radosinjić i drugi. Uglavnom su bili iz Fočanskog kraja.

15.03.1435. godine umire vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača i na čelo roda Kosače stupa herceg od Svetog Save Stefan Vukčić Kosača. Preuzimanju titule i ustoličenju je prisustvovao i sam knez srpski Ivan Vuković Kosača. Svestan nepravde koja mu je počinjena, on se povlači na sever u Foču. Tu se nalaze njegovi posedi i njegova vojska. Foča je u doba Kosača bila otvoreni trgovački grad. U njemu su Kosače formirali kulturni i duhovni centar. Tu su osnovali i Pravoslavnu Bogosloviju. Školu veronauke i duhovnog izgrađivanja. Knez srpski Ivan Vuković Kosača je bio veliki vernik i odani pravoslavni hrišćanin. Njegov unuk Marko Dabro-bosanski će postati prvi vladika koji govori srpski jezik i koji je sa tih prostora otišao na službu u Carigrad gde je službovao sve do 1532. godine.

12.04.1437. godine se u dokumentima iz Dubrovnika pominje knez srpski Ivan Vuković Kosača. U pitanju su potvrde o podizanju depozita koje je deponovao vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača. Knez je podigao depozit u vrednosti od 1640 dukata, 15 libri srebra i 260 perpera. On i njegov brat su podigli depozit koje im je ostavio vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača. Vrlo nepravedno su stavljeni u poziciju nižeg reda među četri kuće Kosača iako je sam knez srpski Ivan Vuković Kosača bio najbliži srodnik hercegu od Svetog Save Stefanu Vukčiću Kosači.

Knez srpski Ivan Vuković Kosača je bio brat od strica hercegu od Svetog Save Stefanu Vukčiću Kosači. Na ikoni u crkvi Svetog Jovana Krstitelja na Šćepan Polju su oslikani jedan pored drugog. To je jasan dokaz njihove bratske veze.

1442. godine u mletački istorijskim dokumentima nalazimo pominjanje kneza srpskog Ivana Vukovića Kosače. To je period pred rat u oblasti Kotora. Istorijska dokumenta govore da je knez srpski Ivan Vuković Kosača govorio pred mletačkim parlamentom u želji da sklopi savezništvo sa Mletačkom Republikom. Njegova stremljena su bila da u savezništvu sa njima, svrgne sa trona svog brata od strica i on preuzme tron roda Kosača. To pravo na tron mu je pripadalo po rođenju i starosnoj poziciji. Svestan da nije mogao sam jer je imao manji broj vojnika u svojoj službi na severu u odnosu su na hercegovu vojsku, on tada ulazi u savezništvo sa Mletačkom republikom. Beležimo njegovo svedočenje pred mletačkim senatom. Mlečani su bili svesni da je rat sa hercegom neizbežan.

Videtur velle nobis inferre guerram – izjava mletačkog senata

On je pozvan pred senat da iznese svoju ponudu za savezništvo. To se desilo krajem jula 1442. godine. Došao u Italiju putujući preko današnje Albanije koja je bila siguran put za njega. On je pred senatom rekao da nasledstvo vojvode srpskog Sandalja Hranića Kosače treblo bi da pripadne njemu a ne hercegu od Svetog Save Stefanu Vukčiću Kosači.

Que l'heritage de Sandali devait lui revenir, a lui et non a Etiene – izjava kneza srpskog Ivana Vukovića Kosače pred senatom Mletačke Republike

U toku daljih pregovora on se zalaže za zajednički napad na hercegovu vojsku i za to je spreman da zajedno za mletačkom vojskom i sa svojom vojskom, ga napadne u oblasti Kotora i svrgne ga sa trona roda Kosače.

A combattre ce dernier s'il etait envoye a Cattaro – izjava kneza srpskog Ivana Vukovića Kosače pred mletačkim senatom

Dogovor je postignut i on se sa vojskom priključio snagama koje su trebale da zaustave hercega u napadu na Kotor. Za to je dobio neophodna sredstva za put koji su iznosili 25 dukata za putne troškove plus redovna mesečna primanja koja bi mu bila isplaćena u Kotoru. Ceo proces je ubrazan pa se on već 27.07.1442. godine upućuje u Kotor preko Albanije. Da bi proces tekao brže povećana su mu plaćanja na 50 dukata.

Ut presto vadat ad illas partes Albanie. Que facere obtulit contra dictum comitet Stephani.

Ipak stvari na terenu su se menjale brzo pa dok je knez sa vojskom stigao u Kotor situacije se za hercega pogoršala. Herceg je izgubio dva grada Bar i Omiš a nakon toga i donju Zetu sa Poljicama. Sve te okolnosti su uticala da su mlečani sada mogli da promene taktiku i otkažu savezništvo sa knezom srpski Ivanom Vukovićem Kosačom. Tako je knez srpski Ivan Vuković Kosača propustio priliku da svrgne sa trona roda Kosače, svog brata od strica hercega od Svetog Save Stefana Vukčića Kosaču. Dolazio je period koji nije išao na ruku knezu. Stabilna i snažna vladavina hercega mu nije pružala mogućnost da pokuša da ga svrgne sa trona. Početak sukoba između hercegovog sina Vladislava i samog hercega je otvarila tu mogućnost ali ipak do nje nije došlo. Knez srpski Ivan Vuković Kosača je sa svojim sinom Adamom upravljao severnim teritorijama jer je u međuvremenu sklopio dogovor sa svojim bratom od strica hercegom do Svetog Save Stefanom Vukčićem Kosačom. Taj dogovor je uključivao autonomiju kneževih teritorija pod krunom hercega. Taj period je trajao punih 20 godina. Knez srpski Ivan Vuković Kosača je imao problema sa upadima turskih pljačkaša koji su harali severnim teritorijama. Morao je da štiti dolinu Drine od pljačkaša.

1463. godine Sultan Mehmed II počinje proces osvajanja severnih teritorija i Podrinja. Sa početkom leta pokrenuo je ratni pohod i tada se dogodila jedan od dve velike bitke između turskih osvajača i vojske kneza srpskog Ivana Vukovića Kosače pod krunom hercega od Svetog Save Stefana Vukčića Kosače. Bitka se odigrala u selu Jošanica (Foča) na desnoj obali rečice Jošanice. U toku te bitke poginulo je dosta vojnika na obe zaraćene strane. Severne teritorije je čuvala vojska kneza srpskog Ivana Vukovića Kosače. Tome svedoči ugarski vitez i istoričar Miron Zarzycki koji navodi da su poginuli mnogi junaci na obe strane. Na kneževoj strani poginuo je poznati junak Ivko. On je sahranjen na Cvilinu polju pored mesta Ustikolina. Tu se nalazi i njegov grob a kamen nad grobom se zove Ivkov kamen. Junaka Ivka je ubio turski vojvoda koji je predvodio turske osvajače. U toku bitke ga je teško ranio pa je Ivko pokušao da pobegne i spasi život ali ga je ranjenog vojvoda jurio do Cvilina polja gde ga je i ubio. Taj turski vojvoda se ponovo vratio u bitku na Jošanici nakon što je ubio Ivka ali je i on takođe ubijen od strane kneževih vojnika. Na njegovom grobu i kamenu je uklesan mač, buzdovan i strela a iznad groba i da danas postoji izvor pitke vode. Na tom lokalitetu se danas nalazi staro tursko vojničko groblje sa spomenicima vojničkog tipa. Hrabri kneževi vojnici su pružili otpor osvajačima i zaustavili prodiranje vojske prema gradu Foči. Iznad te male rečice Jošanice u selu Vladikovo, kneževa porodica će formirati “Staru Kuću” koje će postati i ostati njihov dom do današnjih dana. Blizina reke Drine i roda Kosača će ostati neraskidiva veza do današnjih dana. U tom selu Vladikovi i iz te “Stare Kuće” je potekao i moj otac.

Selo Vladikovi se nalazi u opštini Foča (Republika Srpska). Udaljeno je 5 kilometara od grada Foče.

Drugi sukob dve vojske se desio u selu Presjeci (Ustikolina) i to iste godine. Knez srpski Ivan Vuković Kosača je okupio vojsku sa svojim bratom od strica hercegom od Svetog Save Stefanom Vukčićem Kosačom u pokušaju da zaustavi prodiranje turskih osvajača u Kneževinu Hercegovinu. Bitka se desila na jednoj kosini na brdu Presjeci. U toku bitke vojska Kneževine Hercegovine doživela težak poraz i to je bio znak početka nestajanja Kneževine Hercegovine. Vojska je praktično bila presječena i narod je to mesto prozvao Presjeka. U tom sukobu je poginuo i sam Turhani-Emin koji je postavljen od sultana da predvodi tu vojsku vojsku i upravlja tom teritorijom. Tome svedoči veliki broj spomenika vojnog tipa sa istcrtanim vojnim znacima na nadgorbnim spomenicima.

1464. godine je postalo jasno da se Kneževina Hercegovina nepovratno gasi zato knez srpski Ivan Vuković Kosača ponovo pokreće akciju da spasi vladavinu na severnim teritorija oko reke Drine. Tada na scenu stupa njegov sin knez srpski Adam Vuković Kosača (moj dirketni predak). Postoje istorijski zapisi da je on boravio u Dubrovniku 1464. godine i pregovarao o podeli kneževine sa svojom braćom od strica Vladislavom Hercegovićem Kosačom i Vlatkom Hercegovićem Kosačom. Njih trojica su se dogovorila da podele Kneževinu Hercegovinu na tri dela. Vladislav bi dobio Hum, Vlatko teritorije oko Novog i Onogošta a Adam bi dobio Foču i posede oko reke Drine pa do utvrđenog grada Samobora. Sve te planove će ipak pokvariti turski osvajači koji ponovo napadaju i zauzimaju deo po deo teritorije i to ovog puta nepovratno.

1465. godine turski osvajači na čelu sa bosanskim sandžakbegom Isa-begom Ishakovićem napadaju grad Foču. To je bilo u junu mesecu na početku leta gospodnjeg. Bila je to veoma teška bitka sa dosta žrtava. U tom sukobu na strani Kneževine Hercegovine je ratovao i mlađi brat. U pitanju je bio knez srpski Sladoje Vuković Kosača koji je u tom sukobu biva zarobljen i pada u tursko zarobljeništvo. Postoje istorijska dokumenta iz Dubrovnika da je tim povodom jedan od kneževih ljudi, Radin u Dubrovniku morao da plati otkup u zlatu i srebru za slobodu kneza srpskog Sladoja Vukovića Kosače.

Unam centuram argenti in casu quo dictus ser Nicola de Palmotta leiberaret de manibus Tuchorum Sladoe Vuchouich – citat iz dubrovačkih dokumenata

Ishod toga je bilo puštanje na slobodu kneza srpskog Sladoja Vukovića Kosače koji i pored otkupa menja veru da bi sačuvao novac od nasledstva. Za razliku od njega knez srpski Ivan Vuković Kosača ostaje veran svojoj veri i tradiciji rizikujući život svoj i živote porodice u daljim sukobima.

1466. godine beležimo pojavljivanje kneza srpskog Ivana Vukovića Kosače kao svedoka u jednoj sudskoj parnici. To nam sve pokazuje da je Kneževina Hercegovina još funkcionisala kao pravna država i nakon 1465. godine. Među četri protnika u toj parnici navodi se i naš knez srpski Ivan Vuković Kosača.

Ivano Vocovich, Stiepan Zemerovich, Tvrtcho Iamomet et Pavao Varadich. 15.05.1466. godine. Parnica iz dubrovačkih arhiva.

08.02.1472. godine u Foči je održano suđenje u sporu između Dubrovačke države i naslednika hercega od Svetog Save Stefana Vukčića Kosače. Njegovi sinovi, herceg od Svetog Save Vlatko Hercegović Kosača i knez srpski Stjepan Hercegović Kosača su poveli sudski spor u vezi nasledstva. Spor je poveden pred kadijom hercegovačkog vilajeta a presudu je pročitao Hamzabeg upravnik hercegovačkog vilajeta. Sporni dug od 19000 dukata koje su potraživali hercegovi sinovi od Dubrovnika, je vođen je pred sudom a njih je zastupao njihov stric knez srpski Ivan Vuković Kosača sa svojim sinom knezom srpskim Adamom Vukovićem Kosačom. Iz prethodnih istorijskih dokumenata je poznato da su bratske i rođačke veze Adama, Vlatka, Vladislava i Stjepana bile dobre što se vidi i iz ovog istorijskog dokumenta. U procesu suđenja, knezu srpskom Ivanu Vukoviću Kosači su pomagali i knez Radivoj i dijak Radovan. Konačna presuda je izrečena 08. februara 1472. godine gde je glasilo da Dubrovnik nije dužan da isplati dug hercegovim sinovima. Na žalost političke igre Dubrovnika i turske imperije su došle do izražaja u novonastaloj situaciji. Kneževina Hercegovina je nestajala i nije više bila bitan politički faktor na Balkanu.

1473. godine u Foči umire knez srpski Ivan Vuković Kosača. Pretpostavlja se da je tajno sahranjen u blizini starog hrama Svetog Nikole u Foči. Blizu temelja obnovljenog novog hrama Svetog Nikole u Foči. Iza njega je ostao njegov sin knez srpski Adam Vuković Kosača koji će nastaviti stabilnu mušku liniju roda Kosače (Vuković) i ispostaviće se, jedine vitalne grane roda Kosače sve do današnjih dana.

DOKUMENATACIJA: