Vukac Hranić

Knez srpski Vukac Hranić Kosača gospodar gornjeg Podrinja, Dabra i Hercegovine. Hrabri borac i pripadnik plemenitog roda Kosače, srpske vladarske porodice u drugoj polovini XIV i većim delom XV veka. Brat velikog vojvode srpskog Sandalja Hranića Kosače. Otac hercega od Svetog Save Stefana Vukčića Kosače i kneginje srpske Teodore Vukčić Kosače.

Godina rođenja: 1372. godina

Mesto rođenja: Kosače

Ime oca: vojvoda srpski Hrana Vuković Kosača

Ime majke: Teodora

Supruga: Katarina

Potomstvo: herceg od Svetog Save Stefan Vukčić Kosača, kneginja srpska Teodora Vukčić Kosača

Religijska pripadnost: pravoslavni hrišćanin

Godina smrti: 1432. godina

Knez srpski Vukac Hranić Kosača je rođen 1372. godine u mestu Kosače kao drugi sin vojvode srpskog Hrana Vukovića Kosače. Knez je rastao uz svog oca i strica, velike vojvode i hrabre ratnike. Učio je od njih veštine ratovanja, pregovaranja i odgajan je kao prva rezerva za presto posle svog starijeg brata vojvode srpskog Sandalja Hranića Kosače.

Religijska pripadnost kneza srpskog Vukca Hranića Kosače je nedvosmisleno bila pravoslavna hrišćanska vera. U taj prilog idu činjenice da je za svog života knez srpski Vukac Hranić Kosača, pomagao svom bratu u podizanju mnogih spomenika, hramova kao i mnogih ktitorskih dela. Za sebe je podigao u ktitorstvu sa bratom, porodičnu hram-grobnicu, crkvu Svetog Stefana na Šćepan Polju gde je 1432. godine i sahranjen.

Prvo pominjanje kneza srpskog Vukca Hranića Kosače pojavljuje se u avgustu 1398. godine uz svog brata vojvodu srpskog Sandalja Hranića Kosaču. Oni su tada pomenuti u mlečanskoj povelji kao plemstvo roda Kosače.

1403. godine se navodi kao godina u kojoj se oženio knez srpski Vukac Hranić Kosača sa ženom Katarinom iz Apulije. Iz tog braka je dobio dvoje dece. Starijeg sina i budućeg vladara hercega od Svetog Save Stefana Vukčića Kosaču i kneginju srpsku Teodoru Vukčić Kosaču. Poreklo njegove žene je vezano za današnji Napulj. Potvrda toga je, odlazak vojvode srpskog Vukca Hranića Kosače u Napulj 1411. godine. Spominjanje njegove žene Katarine kao udovice 1433. godine nakon smrti kneza srpskog Vukca Hranića Kosače, takođe je zabeleženo.

Njegov život je obeležila služba uz svog starijeg brata vojvodu srpskog Sandalja Hranića Kosaču. Knez je snažnije bio angažovan u razrešenju konflikata nakon dubrovačko-bosanskog rata. On se tu pominje kao jedan od sudija u arbitraži koja treba da razreši pitanje ratne odtšete i reparacije. On je pre tog rata imao vojnu ulogu u vojsci svog brata vojvode srpskog Sandalja Hranića Kosače. Sva trojica braće Sandalj, Vukac i Vuk su pre svega bili vitezovi Kneževine Hercegovine i verni zaštitnici roda Kosače.

Knez srpski Vukac Hranić Kosača bio je veoma aktivan i u pregovorima oko sela Lisac gde je došlo do velikog spora. Figurirao je kao osoba od poverenje svog brata ali i okolnih država.

Kraljevine Bosne, Kraljevine Ugarske, Mletačke Republike…

Priprema njegovog sina hercega od Svetog Save Stefana Vukčića Kosače za budućeg vladara, počela je sa uključivanjem kneza u procese pregovaranja. Knez je konstanto boravio sa svojim bratom dok se za njihovog brata kneza srpskog Vuka Hranića Kosaču nije moglo reći jer je on imao zaduženje da brine od severnim teritorijama. Knez srpski Vukac Hranić Kosača igrao je veoma bitnu ulogu na saboru koji je organizovan između Dubrovnika i Bosne. To se sve dešavalo 1405. godine. Takođe je bio deo porote koja je radila na razrešavanju ratne odštete. To zasedanje se održavalo u Trebinju, Konavlima i Popovu. Zbog celog tog angažmana Dubrovnik je nagradio vojvodu srpskog Sandalja Hranića Kosaču i njegovog brata kneza srpskog Vukca Hranića Kosaču sa privilegijom azila. Azil je obuhvatao sve beneficije kao što su hrana, boravak i ostali troškovi do 12 članova porodice.

1406. godine je bio član komisije koja je uputila zahtev kralju Ladislavu Napuljskom da se priznaju granice Kneževine Hercegovine jer je cela teritorija bila ugrožena od napada ugarskog kralja Sigismunda Luksemburškog.

To se dešavalo u procesu napada kralja Sigismunda Luksemburškog na kraljevinu Bosnu i Kneževinu Hercegovinu.

Kao i u svakoj plemićkoj porodici, i u Kosačama je dolazilo do razmimoilaženja braće oko nekih pitanja. To se upravo desilo 1407. godine kada je knez srpski Vukac Hranić Kosača pisao samoinicijativno Dubrovniku da je došlo do spora između njega i njegovog brata i da oni treba da stanu na njegovu stranu. To su dubrovčani vešto izbegli ne želeći da produbljuju jaz između braće. Sve se to odigravalo u februaru 1407. godine. Ipak bratska ljubav i privrženost nije došla u pitanje. Oni su nastavili i dalje da sarađuju. Drugi primer razmimoilaženja braće u rodu Kosače, nalazimo između hercega od Svetog Save Stefana Vukčića Kosače i kneza srpskog Ivana Vukovića Kosače. Knez srpski Ivan Vuković Kosača (moj direktni predak) je bio stariji i imao je pravo da nasledi tron ali zbog problema oko sklapanja braka njegovog oca kneza srpskog Vuka Hranića Kosače, ali i spletkaroške sposobnosti strica kneza srpskog Vukca Hranića Kosače, to mu nije dozvoljeno. Pravo da nasledi tron imao je najstariji muški član roda Kosače i to iz legalno sklopljenog braka kako propisuje Srpska Pravoslavna Crkva. Rod Kosače su se strikno držale tih pravila i tako vladale 133 godine od malih teritorija oko mesta Kosače pa do cele Hercegovine. Hijerarhija vladavine kojih su se držale Kosače je bila: vladar vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača pa drugi u liniji knez srpski Vukac Hranić Kosača, pa treći u liniji knez srpski Vuk Hranić Kosača (moj direktni predak) pa četvrti u liniji herceg od Svetog Save Stefan Vukčić Kosača. Tako ih je sam vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača navodio u testamentima i ostavštvinama. Depozite koje je ostavljao, u su se tako navodila imena kao naslednici. Takvi testamenti su se kreirali u oktobru 1413. godine i u januaru 1419. godine. U oba testamenta je uključena bila i njegova žena Jelena Lazarević. U sve krupne ugovore uključivani su i knez srpski Vukac Hranić Kosača i knez srpski Vuk Hranić Kosača. To se desilo i oko prodaje njihovog dela Konavli.

1419. godine sa pratećom dokumentacijom zakleli su se na legalnost prodaje Konavli dubrovčanima njih četvorica. Vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača, knez srpski Vukac Hranić Kosača, knez srpski Vuk Hranić Kosača i herceg od Svetog Save Stefan Vukčić Kosača. Nakon tog sklapanje ugovora o kupoprodaji, knez srpski Vuk Hranić Kosača i herceg od Svetog Save Stefan Vukčić Kosača dobijaju i dubrovačko plemstvo koje su već imali prva dva navedena člana.

Knez srpski Vukac Hranić Kosača je imao dvoje dece. Hercega od Svetog Save Stefana Vukčića Kosaču i kneginju srpsku Teodoru Vukčić Kosaču. Herceg je kao predviđeni vladar odmah zauzeo značajne vojne pozicije. U ligi koja je formirana oko Konavlskog rata uzeo je veliko učešće. Njegova sestra je bila prvi istorijski ženski član roda Kosače koji je pomenut. Ona se udala za Radoslava Pavlovića 1421. godine koji je bio suparnik i neprijatelj rodu Kosače. Nakon venčanja je došao period smirivanja tenzija između roda Kosače i Pavlovića. Udajom za Radoslava, Teodora stupa na istorijsku scenu kao majka troje dece Pavlovića: Ivaniša, Petra i Nikole. On je preuzela oslonac i vodstvo u porodici Pavlović nakon smrti Radoslava. Nakon tog događaja rod Pavlovići gube moć i sve više slabe kao feudalci. U procesu pomirenja oko Konavlskog rata značajnu ulogu odigrao je knez srpski Vukac Hranić Kosača. Kao pomiritelj i tast suparničke strane uspeo je da smanji tenzije.

1424. godine umro je najmlađi član braće knez srpski Vuk Hranić Kosača i o njegovim posedima preuzima brigu knez srpski Vukac Hranić Kosača. Njegovi posedi su se prostirali oko mesta Jeleč u opštini Foča. To su bili mali posedi i to veoma razuđeni. Vodeći brigu o deci svog najmlađeg brata kneza srpskog Vuka Hranića Kosače i štiteći ih, on je pokazao opet bratsku privrženost roda Kosače. Iza kneza srpskog Vuka Hranića Kosače ostala su dva sina knez srpski Ivan Vuković Kosača (moj direktni predak) i knez srpski Sladoje Vuković Kosača.

U junu 1432. godine umire knez srpski Vukac Hranić Kosača. Ostaće zabeleženo da je bio verni vitez i zaštitnik roda Kosače. Hrabri vojnik Kneževine Hercegovine i otac velikog vladara hercega od Svetog Save Stefana Vukčića Kosače.

DOKUMENTACIJA: