Adam Vuković

Knez srpski Adam Vuković Kosača. Gospodar gornjeg Podrinja. Srpski vitez i branitelj Kneževine Hercegovine. Pripadnik plemenitog srpskog roda Kosače. Otac vladike srpskog Marka dabro-bosanskog. Nosilac jedne od četri kuće Kosača od 1473. godine (Vuković Kosača). Najstariji u muškoj liniji roda Kosače i pretendent na tron roda Kosače posle 1466. godine.

Godina rođenja: 1424. godina

Mesto rođenja: Foča

Ime oca: knez srpski Ivan Vuković Kosača

Ime majke: Nepoznato

Supruga: Nepoznato

Potomstvo: vladika srpski Marko Dabro-bosanski, knez srpski Vuk Vuković Kosača

Religijska pripadnost: pravoslavni hrišćanin

Godina smrti: 1493. godina

Knez srpski Adam Vuković Kosača (moj direktni predak) se rodio 1424. godine u gradu Foči, kulturnom i duhovnom centru roda Kosače. Foča je bila bitna za porodicu Vuković granu roda Kosače. U to doba Foča postaje kulturni i duhovni centar roda Vuković Kosača. Tu se otvara prva Bogoslovija visoka škola pravoslavne duhovnosti. Pišu se knjige i izučava se pravoslavlje i hrišćanska religija kao i kultura. Knez srpski Adam Vuković Kosača se rodio u porodici koja je već imala dugo iskustvo kao plemićka porodica. Kneževska porodica Vuković je kontrolisala trgovačke puteve u dolini reke Drine pod krunom hercega od Svetog Save Stefana Vukčića Kosače. Teritorija kojom je vladala prostirala se od graničnih utvrđenih gradova Samobora i Đurđevca pa do Tođevca i Vratara. Knez srpski Adam Vuković Kosača je uz svog oca kneza srpskog Ivana Vukovića Kosaču učio veštine vladavine i plemićkog ponašanja.

Religijska pripadnost kneza srpskog Adama Vukovića Kosače je nedvosmisleno bila pravoslavna hrišćanska vera. U taj prilog idu činjenice da je za svog života knez srpski Adam Vuković Kosača, pomagao svom ocu na podizanju hramova kao i mnogih ktitorskih dela. Bogoslovija koja je u to doba počela da radi u Foči, bila je pod direktnim ktitorstvom roda Vuković Kosača. Hram Svetog Nikole koji je tada podignut u Foči, samu gradnju i finansiranje je omogućio rod Vuković Kosača. Krsna slava Sveti Nikola je tada prihvaćena u mom rodu Vuković Kosača koja se i dan danas slavi u mojoj porodici.

Knez srpski Adam Vuković Kosača je imao dva sina kneza srpskog Marka Vukovića Kosaču rođenog 1460. godine i kneza srpskog Vuka Vukovića Kosaču rođenog 1462. godine.

Knez srpski Vuk Vuković Kosača je dobio ime po pretku knezu srpskom Vuku Hraniću Kosači

Stariji sin se upisuje na Bogosloviju i svoj život posvećuje Bogu i izučavanju hrišćanske pravoslavne religije. On će postati prvi vladika srpski sa tih prostora tj. sa prostora Dabra. U to doba u srednjem veku samo je vlastela imala prezime i mogla da se školuje za Vladiku ili neko visokopozicionirano mesto u crkvi. Pošto je knez srpski Marko Vuković Kosača bio kneževskog roda Vuković Kosača, njemu je bilo dozvoljeno da postane vladika Srpske Pravoslavne Crkve i on je bio prvi vladika koji je govorio srpski jezik i službovao u Carigradu. Do tada su to obavljali Grci i narod se teško snalazio sa molitvama na grčkom jeziku i tražio je da mu se dozvoli da dobije vladiku koji će služiti molitve na srpskom jeziku. Želja srpskom narodu je uslišena i vladika Marko postaje prvi vladika koji je služio molitve na srpskom jeziku.

Knez srpski Adam Vuković Kosača je proveo svoj život uz oca boreći se hrabro sa njim na očuvanju tradicije i legaliteta roda Kosače. Knez srpski Adam Vuković Kosača se pridružio svom ocu u ratu mletačke republike i hercega od Svetog Save Stefana Vukčića Kosače na odbrani Kotora 1442. godine kao saveznik. Pratio je svog oca u stopu u pokušajima da smeni hercega i preuzme tron roda Kosače.

1463. godine je lično učestvovao u dve velike bitke koje su se dogodile na tom prostoru. Prva u dolini rečice Jošanice na desnoj obali reke Drine i druga iste godine u selu Presjeka. Tu su se hrabro suprostavili turskim osvajačima. Vaspitan i odgajan da bude vitez srpski, nije video drugu opciju nego da se stavi u odbranu svog narode i Kneževine Hercegovine.

1464. godine u dubrovačkim istorijskim dokumentima je zabeleženo, da su se sastali knez srpski Adam Vuković Kosača, vojvoda bosanski Vladislav Hercegović Kosača, i herceg od Svetog Save Vlatko Hercegović Kosača. Znajući da je Kneževina Hercegovina pred velikom opasnošću, njih trojica su pokušali da spasu Kneževinu Hercegovinu. Dogovor je bio da podele kneževinu na tri dela, tako da svako vlada teritorijom gde pripada. Samovolja i starost hercega od Svetog Save Stefana Vukčića Kosače vodila je sve dalje i dalje u propast Kneževinu Hercegovinu. Svesni opasnosti a dovoljno snažni i voljni da se odupru osvajačima, rešili su da stanu u odbranu Kneževine Hercegovine. U tom periodu herceg od Svetog Save Vlatko Hercegović Kosača je bio teško ranjen i prebačen na lečenje u Dubrovnik. Plan podele je tako dogovoren i to da, vojvoda bosanski Vladislav Hercegović Kosača preuzme vladavinu u Humu oko gradova Vratar i Tođevac, herceg od Svetog Save Vlatko Hercegović Kosača bi dobio Novi sa okolinom, gradove Onogošt, Susjed i Budoš sa dolinom Sutorinom a knez srpski Adam Vuković Kosača bi dobio dolinu Drine, grad Foču do utvrđenog grada Samobora i Đurđevca. Ipak nadirala je velika sila i ti planovi o podeli na tri dela su propali. Već sledeće 1465. godine počinje veliko osvajanje od strane turskih osvajača i oni su za kratko vreme osvojili teritorije u Podrinju i Humu.

1465. godine turski osvajači napadaju otvoreni trgovački i kulturni grad Foča. U tim borbama biva zarobljen i njegov stric knez srpski Sladoje Vuković Kosača. Vojska kneza srpskog Ivana Vukovića Kosače je desetkovana i biva primorana da prepusti velike teritorije. Biva prisiljena da preduzima napade iz zasede nanoseći tako kakve takve gubitke osvajačima.

1466. godine beležimo da je knez srpski Adam Vuković Kosača pratio svog oca na sudskim sporovima u kojima je i on učestvovao kao mladi knez i budući nosilac tih pravnih obaveza. Ipak nastupilo je teško vreme i kneževina je nepovratno nestajala. Najduže je odolevao herceg od Svetog Save Vlatko Hercegović Kosača koji je branio Sutorinu skoro 20 godina posle pada Foče i Podrinja i to uglavnom uz pomoć saveznika.

1473. godine u Foči umire knez srpski Ivan Vuković Kosača. Pretpostavlja se da je tajno sahranjen u blizini starog hrama Svetog Nikole u Foči. Blizu temelja obnovljenog novog hrama Svetog Nikole u Foči. Iza njega je ostao njegov sin knez srpski Adam Vuković Kosača koji će nastaviti stabilnu mušku liniju roda Kosače (Vuković) i ispostaviće se, jedine vitalne grane roda Kosače sve do današnjih dana.

1483. godine dolazi do končanog pada Novog i doline Sutorine. Hercega je napao rođeni brat herceg od Svetog Save Stjepan Hercegović Kosača kao turski vazal i okončao postojanje Kneževine Hercegovine. Nakon toga nastupa mračan i strašan period za srpski narod na tim prostorima. Kulturna, duhovna i ekonomska katastrofa je pogodila tamošnji srpski narod.

1493. godine umire knez srpski Adam Vuković Kosača. Iza njega ostaju njegovi sinovi knez srpski Marko Vuković Kosača (Vladika srpski iz Dabra Marko) i knez srpski Vuk Vuković Kosača. Knez srpski Adam Vuković Kosača je sahranjen je na porodičnom groblju u selu Vladikovi (Foča – Republika Srpska). Na njegovom grobu je podignut je kameni krst na kome je uklesan grb Vukovića koji ga je predstavljao kao kneza na pregovorima u Dubrovniku 1464. godine kao i u Mletačkoj Republici. Grb se sastoji od trouglastog štita sa išrafiranim krstom koji je delio štit na četri polja. Na štitu su bile iscrtane kule. Šlem je turnirskog tipa a iznad njega je prikazana figura crnog konja propetog na zadnje noge. Figura konja dominira na grbu sa jasno podignutom glavom. Plašt se razvija sa obe strane grba i pada pod pravim uglom do sredine grba. Krst je isklesan od crvenog hercegovačkog kamena a na centralnom delu se nalazi uklesan grb. Jasan dokaz povezanosti Vukovića iz sela Vladikovi sa rodom Kosače.

Narod koji je živeo na tom prostoru je većinski bio hrišćanskog pravoslavnog opredeljenja i imao je problem jer su do tada vladike uglavnom bili Grci i sve molitve su bile na grčkom jeziku. Domicilni narod nije mogao da razume molitve na grčkom jeziku i zato je tražio da dobije svog vladiku koji bi držao molitve na srpskom jeziku i pisao na ćiriličnom pismu. Tako da nakon školovanja, knez srpski Marko Vuković Kosača postaje prvi vladika srpski koji molitve služi na srpskom jeziku. On tada menja ime i uzima duhovno ime vladika srpski Marko Dabrobosanski. Nakon školovanja i dugog rada na Bogosloviji u Foči kao sveštenik i monah, on postaje vladika srpski i biva poslat u Carigrad na službu. Period boravka u Carigradu je bio od 1510. godine do njegove smrti 1532. godine. Njegov rad će ostati zabeležen i kao veoma koristan za Srpsku Pravoslavnu Crkvu. Padom srpskih zemalja pod turske osvajače počinje težak period za srpski narod ujedno i za Srpsku Pravoslavnu Crkvu.

Dolazi do pokušaja širenja ohridske arhijepiskopije na pećku patrijaršiju. Želja turskih osvajača je bila da stave sve pod kontrolu smederevskog patrijarha Pavla i da tako drže pod kontrolom ceo srpski narod. Tome se usprotivilo šest srpskih vladika na čelu sa Ohridskim arhijepiskopom Prohorom. Među tih šest vladika bio je i vladika srpski Marko iz Dabra (knez srpski Marko Vuković Kosača). Oni su odbili taj predlog i propao je pokušaj smederevskog mitropolita Pavla da pripoji Pećku patrijaršiju. Jasno im je stavljeno do znanja da se Srpska Pravoslavna Crkva ne da pokoriti i izgubiti samostalnost. Zasedanje u Ohridu se dogodilo 1532. godine. To je jedan od mnogobrojnih primera gde su se Kosače kao velika srpska vladarska porodica pokazali dostojni svog statusa i da dali srpskom narodu i jednog vladiku srpskog koji je sačuvao nezavisnost Srpske Pravoslavne Crkve.

XVI vek je u Fočanskom kraju obležen kao strašna vladavina turskih osvajača i agresora. Zbog malog procenta ljudi koji su se odrekli pravoslavlja i prešli na drugu veru, tadašnji sultan naređuje da svako ko ne želi da odbaci pravoslavnu veru mora da bude izbačen iz grada i da svoje posede može da menja za one sa lošijim kvalitetom po okolnim brdima. Tako se rod Vuković Kosača našao u još jednoj teškoj situaciji. Ne želeći da svoju veru odbaci, u njihovo ime pregovara vladika srpski Marko iz Dabra. U to vreme je vladika srpski Marko služio u Carigradu a njegov mlađi brat knez srpski Vuk Vuković Kosača živeo u Foči. Zbog tih okolnosti i pritiska na promenu vere, vladika srpski Marko se odlučio da posede koje je imao rod Vuković Kosača u samom gradu Foči (Ivanova Mahala), zameni za posede lošijeg kvaliteta za one na brdu iznad reke Drine i rečice Jošanice. Tadašnji Atik paša koji je bio iz Fočanskog kraja, zamenio je posede u selu Vladikovi za one u Donjem Polju (Ivanova Mahala) u Foči. Atik paša će na tom posedu u Foči da izgradi verski objekat druge vere a rod Vukovići Kosača se preselio u selo Vladikovi koje je dobilo ime po tituli vladike srpskog Marka iz Dabra.

Selo Vladikovi se nalazi u opštini Foča (Republika Srpska). Udaljeno je 5 kilometara severno uz reku Drinu od grada Foče.

Vladika srpski Marko iz Dabra umire 1532. godine i tu prestaje njegovo služenje Bogu kao i služba vladike srpskog u Carigradu. Njegov mlađi brat knez srpski Vuk Vuković Kosača se seli sa porodicom u selo Vladikovi (Foča). Tu formira “Staru Kuću” iz koje je potekao i moj otac. Knez srpski Vuk Vuković Kosača je umro 1535. godine i sahranjen je na porodičnom groblju roda Vukovića Kosača. U pitanju je groblje Jošanica gde je sahranjen i moj otac. Selo Vladikovi (Foča) će za rod Vuković Kosače postati i ostati dom sve do današnjih dana. Preživeće tri velika i brutalna agresora: turske osvajače, austorugarske osvajače kao i komunističke osvajače i trpeti sve dolaska slobode i nastanka Republike Srpske.

DOKUMENTACIJA: