Sandalj Hranić

Vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača gospodar gornjeg Podrinja, Dabra i Hercegovine. Pokretač procesa nezavisnosti i utemeljivač Kneževine Hercegovine koji je nivo vladavine u kneževini podigao na viši nivo. Vojvoda pred kojim su drhtali kraljevi. Naslednik vojvode srpskog Vlatka Vukovića Kosače. Period vladavine je bio od 1393. godine do 1435. godine.

Godina rođenja: 1370. godina

Mesto rođenja: Kosače

Ime oca: vojvoda srpski Hrana Vuković Kosača

Ime majke: Teodora

Supruge: Jelena Crnojević, Katarina Hrvantinić, Jelena Lazarević

Potomstvo: nije imao muških potomaka

Religijska pripadnost: pravoslavni hrišćanin

Godina smrti: 1435. godina

Vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača je rođen u Kosačama 1370. godine kao najstariji sin vojvode srpskog Hrane Vukovića Kosače. Mladi Sandalj je rastao uz svog strica učeći uz njega veštine vladanja, pregovaranja i ratovanja. Veoma rano vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača je pripreman da preuzme tron. Njegova mladost ipak nije zabeležena u istorijskim dokumentima. To doba kraljevine Bosne je obeleženo sa dosta proširenja naručito na jugu i istoku. Najzaslužniji za ta proširenja bio je njegov stric vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača. Prateći sve to kao mladić, vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača je mogao na licu mesta da uči i obrazuje se kao budući vladar. Posmatrajući svog strica kako je promovisao svoj način vladavine, imao je dobar primer uspešnog vladanja i veštine ratovanja. Na žalost zbog uništene kancelarije iz tog doba roda Kosače, ne nalazimo istorijska dokumenta vezana za taj period. Kao najstariji sin vojvode srpskog Hrane Vukovića Kosače takođe i najstariji član muškog roda u toj generaciji Kosača, vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača je predodređen da nasledi tron. Prostor mesta Kosače i blizina reke Drine, čije korito se prostiralo pored poseda, pružalo je stalni protok trgovačkih karavana, ljudi, dobara i ideja. Zato je vojvoda srpski Sanadalj Hranić Kosača imao mogućnost da na licu mesta vidi i uči uvek nešto novo. Kako je njegov stric vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača učestovao u nekoliko velikih bitaka i pobeda, mogao je da od njega dobije iskustva koja će mu u budućnost pružiti neophodne informacije za svoje ponašanje u ulozi vladara.

Religijska pripadnost vojvode srpskog Sandalja Hranića Kosače je nedvosmisleno bila pravoslavna hrišćanska vera. U taj prilog idu činjenice da je za svog života vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača, podigao mnoge spomenike, hramove kao i mnoga ktitorska dela. Za sebe je podigao hram-grobnicu crkvu Svetog Stefana na Šćepan Polju gde je 1435. godine i sahranjen.

Crkva je građena u tradiciji srpske sakralne arhitekture sa elementima Raške škole. Uočljiva je kasna Gotika i rana Renesansa.

Elementi koji su ugrađeni u samu crkvu imaju elemente Vizantije koja je pružala ukrašavanje u tom duhu. Crkva dosta potseća na pravoslavnu crkvu u Dobrunu jer ima oblik preslice. Vojvoda srpski Sandalja Hranić Kosača je svoje grobno mesto odredio u jugozapadnom delu priprate kao što se radilo u nemanjićko doba. To nam sve govori o njegovoj verskoj opredeljenosti. Ne samo za sebe nego i za ostale članove roda Kosače pripreljenje su grobnice. Crkva je trebala da bude grobni hram roda Kosače. Kameni stećak koji pokriva grob je težak 4.5 tona i iz jednog je komada. Crkva je sazidana od kvalitetnog kamena čiji su zidovi debeli 125 cm. Specifičnost crkve je ta što su oltarska pregrada, časna trpeza i kamena ploča zidane jedinstveno tako da to imaju samo crkve koje su Kosače sazidale.

Srpska Pravoslavna Crkva u Dobrunu, Sopotnici, Foči kao i manastir Zagrađe.

Crkva je bila veoma ukrašena bojama zlatnih nijansi. Izgledala je raskošno i potsećala na sve hramove u Vizantijsko doba. Crkva Svetog Stefana u Šćepan Polju je uništena od strane turskih osvajača. Istopljen je olovni krov crkve koji je odnet u Foču i ugrađen u verski objekat druge religije. Kada su razbojnici opljaškali grob, odneli su vredne predmete ali je ipak skelet ostao neoštećen. Naknadna istraživanja su rađena i arheolozi iz Sarajeva su uzeli lobanju i odneli u zemaljski muzej Sarajevo. Postoji običaj po kome kada se telo i glava vladar razdvoje, smanjuje je se mogućnost obnove te države. Antropološka istraživanja govore da je vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača imao visoko čelo što ukazuje da je posedovao veliku inteligenciju i sposobnost mudrog vladara.

Progon roda Kosače (Vukovića kao dela roda Kosača) od tri agresora: Turskog, Austrougarskog i Komunističkog će se nastaviti sve do konačnog oslobođenja i nastanka Republike Srpske.

Rod Kosače (Vuković) su opstali i predstavljaju vitalnu granu roda Kosače koji žive u malom selu Vladikovi (Foča). Njihovi potomci su rasuti širom sveta.

Prvi zvanični istorijski dokumenti koji pominju vojvodu srpskog Sandalja Hranića Kosaču su iz 1392. godine

Povelja kralja Dabiše iz 15.04.1392. godine upućeno vojvodi Hrvoju Vukčiću zbog priznavanja titule.

Povelja je upućena vojvodi Hrvoju Vukčiću gde je vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača naveden kao svedok te povelje. Poznatno je da u tom periodu vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača još bio živ ali je verovatno bio veoma bolestan i sprečen da prisustvuje donošenju povelje kao svedok. Zbog toga je mladi vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača bio prisutan kao svedok i najstarji muški član roda Kosače. Vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača se još pominje u istorijskim dokumentima i to sredinom avgusta 1392. godine.

Finansijski ugovor o deponovanju imovine u avgustu 1392. godine. deponovanje kod Maruše žene protovestijara Žore Bokšića

Konačno već polovinom 1393. godine vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača preuzima vodstvo roda Kosače. Njegovo pominjanje u poveljama kralja Dabiše krajem 1393. godine u svrhu rešavanja pitanja računa vezanih za Žorža Bokšića. Vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača preuzima vodstvo roda Kosače i teritorije kojima su vladali. Znatno proširena toritorija koje je preuzeo vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača, je ostvario njegov stric vojvoda srpski Vlatko Vuković Kosača. Znatno se proširio na oblasti u Dračevici, Travuniji i Humu. Izašavši na reku Neretvu, Kneževina Hercegovina je polako dobila svoje konture. Veoma mlad sa svojih 23 godine, vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača je bio obučen da postane vladar. Nastupa period slabe vlasti u kraljevini Bosni i sa današnje pozicije je veoma teško reči ko je kome bio podređen. Kraljevina Bosna rodu Kosače ili obratno. Jedno je sigurno. To je bio siguran put ka potpunoj nezavisnosti Kneževine Hercegovine.

Vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača se ženio tri puta. Nije imamo muške potomke i u tome vidimo razlog prepuštanja trona svom sinovcu hercegu od Svetog Save Stefanu Vukčiću Kosači.

1396. godine se oženio prvi put. Prva žena mu se zvala Marija. Njihov brak je trajao 9 godina i iz tog braka nije bilo potomaka.

Marija je bila sinovica Konstantina Masereka

1405. godine se oženio drugi put. Njegova druga žena se zvala Katarina Vukčić. Njihov brak je imao dosta problema i sukoba tako da se u ceo sukob uplela i njegov tašta Anka. Taj brak je trajao 6 godina i iz tog braka takođe nije bilo potomaka.

Sinovica Hrvoja Vukčića i sestra Jelene žene kneza srpskog Vuka Hranića Kosače

1411. godine se oženio treći put sa Jelenom Lazarević. Taj brak je trajao 24 godine i to sve do njegove smrti. Na žalost i u tom braku nije bilo potomstva.

Ćerka kneza Lazara i udovica Đurđa Stracimirovića Balšića

Vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača je imao dva mlađa brata. Srednji brat je bio knez srpski Vukac Hranić Kosača rođen 1372. godine a umro 1432. godine. Najmlađi brat je bio knez srpski Vuk Hranić Kosača koji rođen 1374. godine a umro 1425. godine. Kada se govori o odnosu vojvode srpskog Sandalja Hranića Kosače sa braćom, može se slobodno reći da je njihov odnos bio pun izazova i teških trenutaka ali ipak pre svega bratski. Jedno je sigurno da je njihov odnos bio čvrst i bratski. Njegova braća su uvek bila uz njega i uvek mu bili podrška kada je trebalo. Rod Kosače krasi ta odlika da se bratski odnosi veoma cene. Njegova braća, kneževi su uvek izvršavali planove vojvode srpskog Sandalja Hranića Kosače. U tome leži snaga vladanja roda Kosače. Kroz ceo vladarski život bili su uz njega. On i najmlađi brat knez srpski Vuk Hranić Kosača su bili oženjeni sestrama Vukčić. Nakon prekida braka vojvode srpskog Sandalja Hranića Kosače sa Katarinom Vukčić, prekinut je i brak kneza srpskog Vuka Hranića Kosače sa Jelenom Vukčić.

Početak vladavine vojvode srpskog Sandalja Hranića Kosače u punom kapacitetu se ogleda već od 1395. godine kada se on intezivno uključuje u rešavanje trgovinskih problema na svojoj teritoriji. Njegov period vladanja je obeležio promene na tronu kraljevine Bosne. Kraljica Jelena, kralj Dabiša i kralj Ostoja, kralj Tvrtko II. Postoje ozbiljni dokazi da je on učestvovao u dovođenju i postavljanje kraljeva na tron Bosne. Bio je velika ličnost sa velikim autoritetom i njegove reč se veoma cenila i poštovala. Veoma brzo je shvatio da je kraljevina Bosna slaba i veoma podređena njegovoj snazi. Prvi korak je bio stavljanje pod kontrolu trgovinu solju u Sutorini i Bokokotorskom zalivu. Zbog loše kontrole i gubljenja autoriteta kraljevine Bosne, omogućio je trgovinu solju mimo sporazuma koje je garantovala kraljevina Bosna. Potpuno je uzeo trgovinu u svoje ruke samim tim je stekao veliko bogatstvo. Dubrovnik je pokušavao lepim gestovima da umoli vojvodu srskog Sandalja Hranića Kosaču da trgovinu solju stavi u okvire sporazuma. Dubrovčani su pisali kraljici Jeleni kako je vojvoda postao samovoljan ali nisu imali mehanizme da ga zaustave. On je kontrolisao sva četri prodajna mesta na kojima se trgovalo solju i na koje su dolazili Vlasi da kupuju so. Uz pomoć novca koji je dobijao od trgovine je jačao svoju poziciju i državu. Dubrovčani su uspeli malo da smeškaju vojvodu srpskog Sandalja Hranića Kosaču time što su mu 1397. godine dali pravo da postane građanin Dubrovnika. Period njegove vladavine je kao i kod svakog vladara imao uspone i padove. To se desilo i kada je na tron Bosne došao kralj Ostoja. Agresivan i ratoboran pokušao je da povrati pozicije nekadašnjeg kralja Tvrtka I ali za to je već bilo kasno. Vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača je već toliko ojačao da su mu se kraljevi drugih država obraćali kao samostalnom vladaru. U toj tvrdnji ide u prilog potvrda kralja Aragona gde mu on priznaje suverenitet i spisak gradova u kojima vlada. Takođe povelja kralja Sigismunda, Ladislava i drugih koji su mu priznali suverenitet i spisak gradova u kojima je mogao da naplaćuje carine. Prvi period vladavine kralja Ostoje obeležiće puštanje na slobodu Radiča Sankovića kao neprijatelja roda Kosače. Mislilo se da će Radič uspeti da poljulja vladavinu Kosača u Humu ali to se na kraju pokazalo kao uzaludna očekivanja. Sve je to bilo povezano sa upadom turskih osvajača na teritoriju pod vlašću roda Kosače. Zbog toga je vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača bio primoran na kompromise i da traži pomoć od svojih savezika Hrvoja Vukčića i drugih. U tom periodu je morao da povuče suprugu Jelenu Crnojević iz Budve jer su turski osvajači opasno ugrožavali njene teritorije. Oženivši se sa ženom iz porodice Crnojevića, on je postao neprijatelj Balšićima. Oni su ga i porazili na prostoru oko Budve. Odlaskom sa vlasti 1404. godine kralja Ostoje, vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača će zajedno sa Hrvojem Vukčićem da podeli oblasti kojima će vladati. To praktično znači da kraljevina Bosna pada u njihov podređen položaj. Radič Sanković je bio potpuno istisnut iz Huma tako da Sandalj i Hrvoje dele oblasti oko reke Neretve. Hrvoje preuzima desnu obalu dok vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača uzima levu obalu. Tako će ostati i do današnjih dana. On tada postaje samostalni gospodar teritorije kojom vlada. Uvodi svoje carine i vojsku koja je to naplaćivala. On je u tom periodu ponovo pokrenuo solane u Sutorini na svoju ruku nakon kratkog zastoja. To je veoma razljutilo dubrovčane jer su prekršeni sporazumi sa kraljem Tvrtkom I. Rat Dubrovnika i kraljevine Bosne je počeo 1403. godine i trajao sve do 1404. godine. Pokrenuo je značajne procese osamostaljivanja. Vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača nije želeo da učestvuje u ratu sa Dubrovnikom jer mu nije bilo u interesu. Rat je poveo kralj Ostoja što će dovesti i do njegovog pada. Primirje je postignuto u martu 1404. godine. Isti godine je zbačen kralj Ostoja i na vlast dolazi Tvrtko II kojeg postavio sam vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača u savezništvu sa Hrvojem Vukčićem. Kao znak dobre volje, vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača pušta na slobodu zarobljene dubrovčane. Pogrešno se misli da je smrt Radiča Sankovića povezana sa vojvodom srpskim Sandaljom Hranićem Kosačom. On nije bio za to dogovoran.

1405. godine počinje uspon za vojvodu srpskog Sandalja Hranića Kosaču. On tada preuzima vlast u svoje ruke i poptuno kontroliše teritorije kojima vlada. Sa svojim proširenjem otišao je najsevernije do samog grada Đurđevca blizu Srebrenice. Dobivši grad Srebrenicu na upravljanje gde će i formirati tvrđavu Đurđevac. Potpuno je preuzeo teoritorije i bogatstvo od Radiča Sankovića što je i uključivalo Humske namete, Dubrovačke vile i druga materijalna dobra. Takođe je tražio da mu sve vrati selo Lisac koje je Radič prodao bez njihove saglasnosti. Dubrovčani su plaćali 1000 perpera nameta vojvodi na ime carine za selo Lisac.

Veliki sastanak i dogovor Hrvoja Vukčića i vojvode srpskog Sandalja Hranića Kosače desio se u martu 1405. godine. Tada je on išao u posetu Hrvoju Vukčiću. Sa sobom je poveo oba brata, kneza srpskog Vukca Hranića Kosaču i kneza srpskog Vuka Hranića Kosaču. Vukac je bio diplomatski angažovan uz svog brata a knez srpski Vuk Hranić Kosača je bio u diplomatskoj misji jer se ugovarala i njegova ženidba. Tada se oženio i vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača sa Katarinom Vukčić a knez srpski Vuk Hranić Kosača sa Jelenom Vukčić.

Bile su polusestre i ćerke Vuk Vukčića brata Hrvoja Vukčića

Dogovor za večanje kao i sam sastanak se odigrao u Splitu koji je tada pripadao Hrvoju Vukčiću. Za njega je važilo da je bio gradski plemić. Venčanje se desilo krajem aprila i početkom maja 1405. godine.

Period savezništva sa Hrvojem Vukčićem veoma će pomoći da se vojvoda srpski Sandalj Hranić ustabili u svojoj vladavini. On tada kreće u diplomatsku incijatvu u pregovore sa Dubrovnikom gde uspeva da preuzme građanski status za sebe i svog brata Vukca kao i za njihove porodice. Kada je konačno izbacio sa poseda Radiča Sankovića, preuzeo je njegove teritorije i kompletno izašao na reku Neretvu. Time je preuzeo sve putne komunikacije. Postavivši svoje carine praktično je definisao državu.

Postavio je carine u Onogoštu, Ledenicama, Nerezima, Nekranju, Drijevima, Buni, Nevesinju, Vrapču i Glasinju.

U avgustu 1405. godine Sigismund Luksemburški je napao kraljevinu Bosnu i ti sukobi su potrajali nekoliko godina. Direktno su bili upreni protiv Hrvoja Vukčića jer su pogađali teritorije kojim je on vladao. Veliki poraz bosanske vojske označio je slabljenje bosanske države i da bi sve to bilo zaustavljeno, knez srpski Vukac Hranić Kosača je išao u pregovore u Napulj da bi se sklopio dogovor sa Ladislavom Napuljskim. Zbog slabljena Hrvoja Vukčića, vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača 1406. godine dobija gradove Slunj, Drežnik i Cetin.

U martu 1407. godine dobija Ostrvice i Skradine. Zbog velikih sukoba sa kraljem Sigismundom Luksemburškim, vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača ulazi u pregovore o primirju. Već 1408. godine ulazi u savez sa njim tako da njegov dojučerašnji saveznik i rodbinski vezan Hrvoje Vukčić dolazi u nezavidnu situaciju.

1409. godine vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača je ponovo doveo na tron kralja Ostoju. Mada je on u suštini bio vazal kralja Sigismunda. Kralj Sigismund se 1410. godine se krunisao za kralja Bosne i smenio kralja Ostoju. 1411. godine vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača postiže dogovor o mirenje sa Sigismundom zbog rata oko Srebrenice.

1411. godine dolazi do prekida braka sa Katarinom Vukčić zbog sukoba sa Hrvojem Vukčićem. Takođe se prekida i brak kneza srpskog Vuka Hranića Kosače sa Jelenom Vukčić. Brak je završen u decembru 1411. godine.

1411. godine vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača se ženi treći put sa Jelenom Lazarević

Jelena Lazarević – ćerka sprskog kneza Lazara i udovica Đurđa II Stracimirovića Balšića

Brak sa Jelenom je sklopljen u poznim godinama i oboje su ušli u brak iz političkih motiva ali će uzajamno poštovanje uroditi plodom i brak će potrajati sve do smrti velikog vojvode srpskog Sandalja Hranića Kosače. Jelena je bila veoma obrazovana žena i omogućila je popravljanje pozicija oko pregovora statusa Kotora i priobalja vojvodi srpskom Sandalju Hraniću Kosači. Takođe on tada ulazi u savez sa njenim bratom Stefanom Lazarevićem. Srpske srednjovekovne države dobijaju smisao u savezništva što se dešava i danas.

1412. godine vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača je prisustvovao viteškom turniru u Budimu koje je organizovao kralj Sigismund Lukseburški jer se pomiro sa poljskim kraljem Vladislavom Jagelom. U njegovu čast su održane viteške igre gde se vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača pojavio sa svojom suprugom Jelenom Lazarević. Tu mu je ukazan čast kao nezavisnom vladaru tadašnje feudalne Evrope.

U oktobru 1412. godine povešće ratne pohode na Kotor. U tome će mu pomagati sa kopna Balša III sin njegove žene. Pokušavaće da dođe do pomorskog naoružanja ne bi li zauzeo grad Kotor. I končano posle dosta napora u aprilu 1414. godine Kotor je prihvatio uslove predaje. Bilo je potrebno da plati 12000 dukata na ime odštete kao vazalni danak. Ipak turski osvajači su ugrozili teritorije Kneževine Hercegovine i morao je da se povuče iz pregovora sa Kotorom. Kao saveznik Sigismunda zajedno su ratovali protiv turskih osvajača. Sa njima je i bio Stefan Lazarević. Sve do 1419. godine i velikog sukoba turskih osvajača i Ugarske gde su Ugari poraženi. Tada popušta pritisak ugraske vojske na teritorije vojvode srpskog Sandalja Hranića Kosače.

1415. godine ubijen je knez Pavle Radinović od strane ljudi vojvode srpskog Sandalja Hranića Kosače. Njegov sin Petar Pavlović je zarobljen. Plan je bio da se eliminiše rod Pavlovića ali im to nije uspelo. Sin je zarobljen sa još nekoliko njegovih ljudi. U ubistvu je učestvovao i brat knez srpski Vuk Hranić Kosača. To se desilo na Parenom polju kod Tjentišta.

Turski osvajači su na presto Bosne ponovo doveli Tvrtka II koji je pomogao rodu Pavlovića da se oporavi koji će združeno nakon toga napasti vojvodu srpskog Sandalja Hranića Kosaču. Pavlovići su rod Kosače smatrali za glavnog krivca i zato je sav napad bio usmeren na njih. To će biti veoma nezavidna pozicija i najniža tačka u vladavini. Ipak vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača je sklopio dogovor sa turskim osvajačima i mirovni dogovor sa Pavlovićima. Svoju sinovicu Teodoru Vukčić Kosaču je udao za Petra Pavlovića i postigao dugo željeni mir sa komšijama.

1419. godine u januaru će sklopiti dogovor o prodaji svog dela Konavli Dubrovniku. Takođe i knez Petar Pavlović je pristao da proda svoj deo ali taj proces će dugo trajati. Na tom primeru se videlo da kraljevina Bosna više nema ingerencija na teritorijama kojima su vladali Kosače i Pavlovići. Dubrovčani nisu tražili potvrdu od Tvrtka II na ime prodaje Konavli. Vojvoda srpski Sandalja Hranić Kosača je za tu prodaju dobio 12000 dukata i palatu u Dobrovniku i građanski status za sebe i svoj rod.

Ugovor je zaključen 24.06.1419. godine

U tom periodu na tron kraljevine Bosne seda Stjepan Ostojić sin Kralja Ostoje. 1402. godine ubijen je vojvoda Petar Pavlović jer je ušao u sukob sa turskim osvajačima i kraljem Stjepanom. Vojvodstvo Pavlovića preuzeo je njegov brat Radoslav Pavlović koji je sklopio dogovor sa rodom Kosače. U oktobru 1420. godine dve porodice su se pomirile. Te godine je Venecija rešila da kupi Kotor i kao ustupak vojvodi srpskom Sandalju Hraniću Kosači plaćala je 600 dukata na ime prihoda od soli i kuću u Kotoru.

1422. godine dubrovčani su bili veoma uznemireni što se planira prodaja Drijeva i Kotora i njima to nije bilo u interesu. Veoma su angažovani oko celog procesa prodaje.

1423. godine uspešno je završen proces prodaje Sokola u Konavlama tako da su dubrovčni ipak na kraju bili zadovoljni.

1424. godine dolazi do upada turskih osvajača ali nema nekih većih poremećaja za zemlju kojom je vladao vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača.

1425. godine kralj Sigismund Luksemburski pojačava pritisak na kraljevinu Bosnu. Kao dobar saveznik vojvode time ojačava i pozicije njegove.

1426. godine je vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača posetio Dubrovnik uz sve počasti neophodne za posetu jednog vladara. To se desilo na praznik Svetog Vlahe. 02.02.1426. i 03.02.1426. godine.

Sporazum 1427. godine podrazumeva da će nakon smrti Tvrtka II, Bosna pripasti pod upravu Hermana Celjskog koji je u rodbinskim vezama sa Sigimundom.

1428. godine je vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača postigao je dogovor o pomirenju sa kraljem Tvrtkom II. Povodom toga vojvoda je prisustvovao njegovom venčanju sa Dorotejom Gorjanskom. Iste godine je kralj posetio dvor Blagaj u kome je boravio vojvoda. Te iste godine je došlo do razgovora o razgraničenju između Dubrovnika i Kneževine Hercegovine u pojasu Dračevice.

1429. godine Republika Dubrovnik je isplatila dodatnih 3000 dukata na ime prodaje Konavli. Razlog tome je što je isplatila više knezu Radoslavu Pavloviću što je veoma razljutilo vojvodu Srpskog Sandalja Hranića Kosaču.

1430. godine u aprilu počinje Konavlski rat koji pokreće Radoslav Pavlović koji je napao dubrovčane. Prvi nalet je doneo velike štete Dubrovniku. Radoslav je bio prevrtljiv i koristio je mogućnost da zauzme teritorije. Rat je trajao sve do 1433. godine. U tom sukobu vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača se držao po strani. Postoje istorijska dokumenta da su njegovi ljudi učestvovali u sukobu na strani Pavlovića. Na te informacije Dubrovnik je oštro reagovao. Čak je i zarobio jednog od bitnih ljudi vojvode srpskog Sandalja Hranića Kosače. Sve to je iskorišćeno da se Kneževina Hercegovina proširi na teritorije kojoma su vladali Pavlovići. Dobijen je grad Klobuk i skoro sve do samog grada Trebinja.

Mir je konačno zaključen 1432. godine u oktobru mesecu.

15.03.1435. godine u svojoj 65 godini umro je veliki vojvoda srpski Sandalj Hranić Kosača. Jedan od najvećih vladara roda Kosače. Iza sebe je ostavio naslednika hercega od Svetog Save Stefana Vukčića Kosaču. Po njemu zemlja kojom su upravljale Kosače dobila ime Hercegovina. Vladari koji su njom vladali su bili ujedno i kneževi tako da po tautologiji ona postaje Kneževina Hercegovina.

DOKUMENTACIJA: